'KVADRATIĆI': Prvi predškolski dani
Iza djece skupine 'Kvadratići' iz programa predškole prvi su dani boravka u vrtiću. Nije svima bilo lako odvojiti se od roditelja i prilagoditi se novom okruženju i okolini u kojoj su se našli, no radoznalost i znatiželja te pomoć odgojiteljice prevladali su osjećaje straha i nesigurnosti. Uz potporu dječjoj inicijativi za zajedničku igru, djeca su postajala sve slobodnija i otvorenija za komunikaciju kako s odgojiteljicom, tako i međusobno. Svakodnevno je prisutno: podupiranje i poticanje razvoja govorne komunikacije i verbalnog izražavanja; emocionalna ekspresija; razmjenu svih djeci bitnih doživljaja počevši od događaja kod kuće proteklog dana, planova koje imaju kada dođu kući poput igranja s mačkom ili psom, raznih posjeta bakama i djedovima s roditeljima, najava dolazaka „Zubić vile“ i pokazivanja zubića koji se „klima“ do ponosnih objava poput „Ja znam sam voziti bicikl“, „Moj tata je kupio novi auto!“, „Pogledaj kako sam napravio visok toranj!“.
Važno je poticati i podržavati radoznalost i aktivan stvaralački odnos prema svijetu, potrebi da dijete doživljava, traži, stvara novo, uočava probleme i postavlja pitanja, pronalazi odgovore i nudi rješenja te ih isprobava.
'Kvadratići' dane u predškoli provode u slobodnim i planiranim aktivnostima. Stolno-manipulativna igra „Križić-kružić“ pobudila je velik interes djece, naročito dječaka koji su čak organizirali natjecanje 2 tima sa po 3 igrača u kojem su se naizmjence izmjenjivali. S obzirom na tada aktualno Svjetsko prvenstvo u rukometu, timovima su dodijelili nazive „Hrvatska“ i „Japan“. Natjecanje je privuklo i navijače koji su bodrili timove i radovali se s njima u pobjedama. Igrači u timovima surađivali su, dogovarali se i pregovarali, razmjenjivali mišljenja i ideje u koje polje treba staviti znak. Poraz, koji je kao i pobjeda sastavni dio igre, prihvaćali su bez burnih reakcija i negodovanja, baš kako i priliči pravim sportašima.
U centru građenja ispitivali su statiku tornja građenog drvenim kockama dodavanjem novih kocaka, ali i prebrojavali broj „utrošenih“ kocaka u gradnji. Razgovarali su, upoznali i razmijenili ranije stečena iskustva i znanja o poznatim građevinama u našem gradu. Centar građenja obogaćen je fotografijama dvorca i palače Pejačević, kazališta, Crkve svetog Roka te zgrade Gimnazije. Fotografije kao vizualni predložak djeci služe kao poticaj u igri građenja i konstruiranja.
Vrijedne ruke djeca su imala i u aktivnosti „Neobično lice“ u kojoj su rezanjem sličica raznih artikla iz kataloških letaka, te lijepljenjem na papir uz malo mašte, osmislila novi izgled lica pa su tako primjerice jabuke predstavljale oči, a banana nos. Mjesto više tražilo u centru uljepšavanja u našoj SDB, odnosno frizerskom salonu, kojem su djeca prigodno dala naziv „Tko te šiša“. Okušali su se i u slikanju temperama, ali su umjesto kista koristili prste ruku što je izazvalo pravo oduševljenje. Osim toga, probali su i tehniku monotipija, u kojoj su temperama slikali motiv po želji na prozirnu foliju s mjehurićima, a zatim otisnuli na papir te dobili neobične radove. Okulomotornu koordinaciju (usklađeni pokreti očiju i ruku) razvijaju rezanjem škaricama po ispisanim zadanim linijama, a motoričku sposobnost i fleksibilnost ruku, šake i prstiju kroz aktivnosti koje potiču finu motoriku – vježbe grafomotorike, pravilno držanje olovke i kista, crtanje, slikanje, ovladavanjem vještine rezanja škaricama i slično.
Vođena tjelovježba ili poligon, pokretna igra i ples u dvorani sastavni su dio svakog dana u predškoli. Djeca time zadovoljavaju potrebu za igrom i kretanjem, jačaju sve mišićne skupine, uče poštivati suigrače i dogovorena pravila igre, razvijaju sve motoričke sposobnosti i koordinaciju pokreta tijela. Osim toga, djeca bogate spoznaju o navikama zdravog življenja.
