Predškolskoj djeci često govorimo, čitamo priče, bajke, basne iz knjiga, dječjih listova, iz dječjih zbirki i slikovnica. Kada djeca žele doznati konkretne podatke o životu životinja i ljudi, o predmetima i pojavama tada im čitamo iz enciklopedija. Jedna od zadaća predškolskog odgoja je i povezivanje aktivnosti predčitačkih i predmatematičkih vještina, vizualne percepcije te fine motorike. Brigu o razvoju predčitačkih vještina treba započeti od rođenja, a najkasnije od djetetove treće godine. Djecu ne treba opterećivati nužno dugim tekstovima ali poticajna okolina s osmišljenim aktivnostima ponuđenima djetetu kroz igru i pokret od velike su važnosti kako bi se maksimalno iskoristio djetetov biološki potencijal. Oko četvrte i pete godine života kod djece dolazi do osvješćivanja glasovne strukture riječi tj. do prepoznavanja i stvaranja rime, uočavanje prvog i zadnjeg glasa u riječima, raščlambe i spajanja slogova i glasova u riječ, te pamćenje veze slovo-glas. Razvoj glasovne osjetljivosti kao najbitnijeg preduvjeta za učenje čitanja razvijamo od samog polaska djece u vrtić. S djecom smo radile na uočavanju bitnih pojmova koji su ih potaknuli na komunikaciju – postavljanje pitanja, odgovora ali proširili smo i u aktivnosti u kojima djeca koriste crtež kao sredstvo izražavanja. Crtajući djeca povlače ravne, zakrivljene, otvorene, zatvorene linije. Složena radnja za dijete je povlačenje crta uz pokret ruke koja drži olovku, ugljen, štapić za tuš…jer su pokreti ruku povezani s cijelim živčanim sustavom. Upotreba olovke i bojice od najranije dobi pokazuje bolju spretnost u držanju i povlačenju linija nego kod djece koja se s tim sredstvima susreću mnogo kasnije. Veza između očiju i grafomotoričkih pokreta važna je komponenta u početnoj pripremi za pisanje.