Jesen je bogato godišnje doba koje ima svoje čari, krasi ju mnoštvo boja, plodova, promjena u prirodi te poziva djecu na promatranje i istraživanje. Odlučili smo jesen približiti djeci kroz različite aktivnosti, kod djece poticati znatiželju i istraživački duh, poticati maštovitost i kreativnost, spremnost na suradnju i zajedničku igru te poticati aktivnosti kojima će dijete integrirati vizualno, senzorno i motoričko područje. U suradnji s roditeljima sakupili smo različite plodove jeseni (tikvice, kukuruz, kesten, žir, lješnjak, orah, dunje, mušmule, češere…) te smo oformili jesenski kutić u kojem smo držali prikupljene materijale koji su kasnije poslužili kao inspiracija za umjetničko izražavanje, ali i istraživačke aktivnosti. Djeca su plodove promatrala povećalom, vagali su ih, uspoređivali što je teže a što lakše, što je veće, a što manje, opipavali ih, mirisali...
Jesen je također djecu navela na bogati likovni izričaj, tako su, koristeći vodene boje, nastali listovi kojima smo uredili ulazna vrata sobe dnevnog boravka skupine, upotrebom tempere, papirnatih tanjura i čaša nastale su gljive muhare, koristeći krede i crni papir djeca su izradila ježa. Lijepljenjem listova na papir uspoređivali su različite nijanse te veličine i oblike listova, a gužvanjem i lijepljenjem šarenih papira na predloške listova razvijali su finu motoriku. Djeca su također izrađivala košaru od papira u koju su stavljali plodove koje su izradili različitim tehnikama.
Finu motoriku i suradnju djeca su razvijala kroz različite umetaljke jesenjih motiva; pridruživali su objekte njihovim sjenama, pridruživali boje, te štapićima nadopunjavali muharu. Istraživali su svjetlost i sjenu pomoću baterije i „teglica“ s jesenjim motivima.
Osim fine motorike, pjevanjem pjesmica uz pokret: „Jesenja pjesma“, „Molba gljive muhare“ te igrama s pjevanjem: „Boc boc iglicama“ i „Berem, berem grožđe“ razvijali smo i krupnu motoriku, koncentraciju, pažnju i tjelesnu spretnost. Uz pjevanje djeca su imala priliku upoznati se s različitim instrumentima; melodikom, zvončićima, trianglom, štapićima, i različitim šuškalicama.
Igra, osim što je izvor zadovoljstva za svako dijete jer je spontana i dobrovoljna, izuzetno je važna za kognitivni, fizički i socioemocionalni razvoj djeteta. Zbog toga je u ovoj dobi važna simbolička igra prilikom koje dijete samostalno uči na koji način realni predmeti i aktivnosti mogu zamijeniti simbolima. Djeca su igrajući se u kuhinji izmjenjivala uloge te su na taj način učili navike pristojnog ponašanja (izvoli, hvala, molim, doviđenja).
Boravak u prirodi važan je za rast i razvoj djeteta. Uz prirodne oblike kretanja (hodanje, trčanje, penjanje), to je prilika za promatranje promjena u prirodi, tako su Zvončiće posebno zaintrigirale lokvice nakon kiše, magla, promjena boja lišća na drveću u dvorištu te gliste, koje su kasnije bile inspiracija pri modeliranju plastelinom.