Dječje likovno stvaralaštvo
Kao što ima potrebu za hranom, dijete ima potrebu i za stvaranjem i izražavanjem. Upravo zato je nužno osigurati bogato i poticajno materijalno okruženje, u kojemu će dijete, koristeći ponuđene materijale, izražavati svoje doživljaje.
Djeca skupine 'Kockice' rado sudjeluju u likovnim aktivnostima: izrezuju i trgaju papir i karton, lijepe komade i komadiće papira u boji, ostavljaju trag boje na papiru pomoću plutenih čepova, lišća, kartonskih i plastičnih tuljaca, vješto barataju škaricama i kistovima. To su spontane aktivnosti u kojima dijete energično koristi maštu i ostvaruje potrebu za samostalnošću u procesu istraživanja i stvaranja. Djetetu nije toliko bitan produkt njegova izražavanja, koliko je bitan proces i sve što se tijekom njega događa. Tijekom procesa dijete razvija svoje sposobnosti, vježba koordinaciju oko – ruka, utječe na razvoj koncentracije i pažnje, razvija ustrajnost. U istraživačkoj igri različitim materijalima upoznaje njihova svojstva, razvija osjetljivost i kreativnost u načinima njihove uporabe. Nije li likovna aktivnost jedna od najboljih ''priprema za školu'' i život?
Na djecu posebno pozitivno utječe samostalnost u kreiranju materijalnog prostora u kojemu borave. Kutija za cipele postaje kuća za ptice, stari karton će ubrzo postati oblak, a kartonski tuljci i kartonske role - drvca, dimnjaci, možda čak i sove. I onda zasjaju na stropu, na zidu, a s njima zasjaju i dječja lica od zadovoljstva, ponosa i uspjeha. I to vrijedi više od bilo kakvog skupog ukrasa za prostor.
Dječji crtež ili slika je poruka, no djeca crtaju i slikaju spontano i nije nužno da odrasli u njihovim radovima moraju prepoznati što rad pokazuje. Dječji likovni radovi su 4 njihove želje, stavovi, strahovi, snovi, mašta. Dječji likovni izraz nije uvijek čitljiv u svojoj temi jer je izraz slobodnog tijeka misli, zapažanja, predodžbi, spontane kombinacije doživljenog, zamišljenog i izmišljenog. Djeca uglavnom crtaju, slikaju, oblikuju iz zadovoljstva, znatiželje i izražavaju ono što ih najviše interesira i veseli. (Brešan,2008)
U drugoj godini dijete veću pozornost poklanja tragovima koje ostavlja na papiru, dok se u trećoj godini javlja potreba imenovanja likovnog izraza. (Grgurić, Jakubin, 1996). Pridavanje imena crtežu je važan korak u razvoju mišljenja jer pokazuje povezivanje crta na papiru i objekta ili događaja iz iskustva. To označuje napredak od izražavanja motoričkih pokreta do fizičke kontrole linija i davanje simbola stvarima koje dijete želi prikazati. (Grgurić, Jakubin, 1996)
Brešan, D. (2008). Dječja likovna kreativnost, Osijek: Učiteljski fakultet u Osijeku
Grgurić, N., Jakubin M. (1996). Vizualno-likovni odgoj i obrazovanje, Zagreb: Educa
