Tijekom zimskog perioda djeca skupine 'Točkice' primijetila su da nema cvijeća, ništa od biljaka koje nas okružuju ne daje plodove, ne cvate. To ih je dovelo do zaključka da su i biljke živa bića i da im je jednostavno prehladno za rast i razvoj. Čekali su proljeće jer su sami željeli vidjeti hoće li toplije vrijeme, više sunca doprinijeti rastu biljaka oko nas. Prva aktivnost bila je posaditi grah u prozirnu vrećicu s natopljenom vatom i staviti to na staklo. Djeca su svakodnevno promatrala promjene koje su se događale – zrno graha prvo je malo napuklo, počela je izlaziti klica, puštati korijenje i penjati se prema otvoru vrećice. Ono što se inače događa u zemlji sada se događalo u prozirnoj vrećici pa su djeca zaista imala uvid u to kako biljke rastu neposredno promatrajući. Pri tome su razgovarali, prenosili svoja saznanja ostalima, donosili zaključke.
Roditelji djece pomogli su nam prikupiti sjemenje, lukovice, zemlju, pa su 'Točkice' posadile/posijale svoj mali vrt. Njihove vrijedne ručice i dalje paze, plijeve, zalijevaju, vade travu i korov iz vrta. Svakodnevno promatraju što se mijenja i treba li nešto dodati, maknuti ili ubrati. Pomalo ubiru i plodove svog rada i truda, a prvo što su probali bila je zelena salata koju su sami ubrali, oprali i uživali u njoj uz ručak. Mladi luk nekima je bio ljut, nekima jako ukusan, ali svi su ga probali uz ukusno varivo za ručak. Djeca najbolje uče neposrednim iskustvom i želimo im omogućiti da i dalje pri tome uživaju.