Igra je neizostavan element odrastanja djeteta rane i predškolske dobi. Ona ima vrlo važnu ulogu u učenju, razvoju i odgoju djeteta. Igra je jedini djetetov “posao”, tj. prirodan je oblik učenja djeteta kroz koji ono stječe i razvija motoričke, kognitivne i socijalne vještine i sposobnosti te izražavaju svoju kreativnost i maštu. Ona predstavlja mnogo više od same zabavne aktivnosti, jer je istovremeno i sredstvo učenja i razvoja djeteta. Nažalost, još uvijek velika većina roditelja smatra kako je vrtić mjesto na kojem se dijete “čuva” i “samo se igra”, ali vrtić je odgojno- obrazovna ustanova u kojoj se igra smatra glavnim sredstvom istraživanja, eksperimentiranja, prilikom koja djetetu omogućava donošenje odluka, rješavanje problema i razvoj kritičkog razmišljanja, što su sve ključne vještine za budući akademski i životni uspjeh djeteta.
Od najranije dobi dijete počinje istraživati svijet oko sebe svim svojim osjetilima. Ono mora stalno nešto isprobavati, sastavljati, rastavljati, složiti pa razbacati, provlačiti, nizati, umetati i dr. kako bi stvorilo nova iskustva i na taj način ustvari uče o predmetima i materijalima koji ga okružuju. Igra je aktivnost u kojoj djeca pokazuju izuzetnu sposobnost istraživanja, mašte, suradnje, rješavanja problema i donošenja odluka. Dijete kroz igru razvija spoznajne, mototičke, socio- emocionalne, istraživačke i komunikacijske kompetencije.
Odrasli mogu imati važnu ulogu u igri djece – kao poticatelji, organizatori, suigrači i (su)vrednovatelji. Uloga odraslih može biti posredna i izravna, poticajna ali, ponekad, i ograničavajuća. Često je povezana sa socijalnim kontekstom te osobnošću i djece i odraslih. Odrasli koji pružaju podršku, razumijevanje i poticaj u igri pomažu djetetu da razvije važne vještine i iskustva koja će mu biti korisna tijekom cijelog života. Odgajatelj ima zadatak aktivno pratiti potrebe svakog djeteta u odgojno-obrazovnoj skupini. Njihova uloga je pripremiti stimulativno prostorno-materijalno okruženje, te uspostaviti dobru i pozitivnu suradnju i komunikaciju s roditeljima i kolegama. Odgajatelj, kao stručnjak, ima fokus na odgojno-obrazovne aspekte koji potiču dječji razvoj. Ključna profesionalna kompetencija odgajatelja je prepoznavanje i iskorištavanje potencijala svakog djeteta, te razvoj individualnih karakteristika.
ODGOJITELJICE: Maja i Ana