Kroz projekt 'Naše zdravlje' u skupini 'Leptirići' oformljen je centar liječnika. Nastao je zbog znatiželje djece, pa su odgojiteljica i roditelji zajedničkim radom, djeci omogućili novi oblik igre. Pomoću te igre djeca samostalno propituju vlastite doživljaje svijeta u kojem žive. Često odraslima odlazak liječniku ili u bolnicu stvara tjeskobu ili čak stres. Stavimo li se u položaj djeteta, koje ne razumije važnost zdravlja, možemo pretpostaviti kako takvi trenutci njima izazivaju još veću nelagodu.
Stvoren je prilika da dijete svakodnevno, pomoću simboličke igre, preslikava situacije koje je vidio i doživio kod odlaska liječniku ili u bolnicu. Možda ima iskustvo da je netko od rođaka bolestan ili bio bolestan. Takva igra ima moć da dijete pokuša ući u lik liječnika, medicinske sestre ili čak bolesnika. Sam stvara zamišljene situacije koje zajedno sa svojim prijateljima istražuje. Kroz takvu igru, osim socijalnih interakcija, dijete istražuje i uvježbava regulaciju vlastitih emocija, stvara i rješava razne probleme, razvija maštu, kreativnost i vlastite sposobnosti.
Bogatstvo materijala bitan je činioc simboličke igre. Tako je i naš centar liječnika izrađen s mnoštvom predmeta koje nalazimo u svakoj liječničkoj ordinacija ili bolničkoj sobi. Djeca u igri koriste šprice, epruvete, maske, liječničke kute, torbe, stetoskop, kape, zavoje flastere, gaze, pipete i spatule. Izrađen je zid za mjerenje visine. Svaka ordinacja ima radni stol s računalom, telefonom ili mobitelom kao i bolesnički krevet.
Zdravstvena voditeljica Kristina priključila se našem projektu kroz edukativni razgovor s djecom na kojem su ponovili i usvojili sadržaje vezane uz pravilnu prehranu, brigu o vlastitom zdravlju i održavanju osobne higijene. Djeca su vrlo iskreno prepiričavala vlastite prehrambene navike, naučene spoznaje o zdravoj i nezdravoj hrani te vlastite higijenske navike.
Kroz igru liječnika i pacijenata djeca svakodnevno usvajaju nove spoznaje kako spriječiti razvoj pojedinih bolesti, važnost jačanja vlastitog imuniteta, kako i zašto je potrebno ponekad pomoći drugima kad su bolesni. U tu svrhu pribavljene su razne aplikacije, slikovnice, časopisi i didaktičke igre. Igra u centru odvija se svakodnevno i još uvijek je vrlo intenzivna. Svakodnevno se nadopunjuje novim materijalima, djeca istražuju nove mogućnosti igre. Ponekad su pacijenti lutke, no ponekad djeca sama vrlo rado vole glumiti bolesnika. U nekoliko navrata u sobi se začuo jecaj ili imitacija plakanje. Odgojiteljice u takvoj situaciji prvo pomisle da se nešto dogodilo. Tada se može ugledati mali „bolesnik“ kraj kojeg je uvijek netko tko o njemu brine.