PEDAGOG: Razvoj socijalnih vještina djece predškolske dobi
Socijalizacija označava proces interakcije između pojedinca i društvene okoline u kojem pojedinac usvaja društvene vrijednosti, stavove i standarde, kao i svoje društveno očekivane uloge. U toj interakciji oblikuje se ličnost pojedinca, a konačni ishod je njegova integracija u društvo u kojem živi.
Utjecaji na razvoj socijalizacije
Utjecaj obitelji
Dijete stječe prva socijalna iskustva u odnosima sa svojim roditeljima. Između djeteta i roditelja stvara se trajna emocionalna veza koja utječe na kasnije uspostavljanje odnosa s drugima. Najvažnije odrednice obiteljskog okruženja koje značajno utječu na dijete jesu: roditeljska briga, emocionalna toplina, te interes za dijete, njegove potrebe i razvojne mogućnosti. Kako bi roditelji osigurali djetetu razvoj socijalnih vještina, trebaju mu osigurati prilike u kojima će ih razvijati kroz druženje s drugom djecom – djeca ne uče slušajući pouke o socijalnim vještinama, već kroz neposredno iskustvo.
Utjecaj vršnjaka
Kroz igru, djeca se uče dijeljenju stvari, vještinama pregovaranja, sudjelovanju u društvenim igrama i poštivanju pravila, čekanju na red, itd. Djeca koja su usmjerena na potrebe druge djece izražavaju više emocija, ne reagiraju antisocijalno te bolje prevladavaju izazove koje donosi život u vrtićkom okruženju (Cakić i Živčić-Bečirević, 2009).
Uloga odgojitelja
Pitanje socijalne kompetencije osobito je važno u vrtićkom kontekstu, prvoj instituciji socijalizacije nakon obiteljskog doma, a koja je temelj za buduće interpersonalne odnose u životu djeteta. Kada dijete zna da je prihvaćeno te da odgojitelj cijeni njegovo mišljenje, tada ono postaje otvorenije i motivirano za ostvarivanje ciljeva. Odgojitelj upoznaje djetetove sposobnosti, njegove potrebe i interese svakodnevnim promatranjem djece u svojoj skupini te razgovorom s roditeljima, stvara ciljeve učenja za svako dijete na osnovi tog znanja. Tako do izražaja dolazi djetetova individualnost, povjerenje, spontanost i želja za igrom (Mlinarević i Tomas, 2010).
Značaj igre u socijalizaciji djece
Djeca kroz igru oponašaju odrasle, njihove postupke i na taj način se uživljavaju u svijet odraslih. Igrom i aktivnostima djeca simuliraju stvarnost, a zapravo u tim simulacijama ostvaruju značajan dio svog stvarnog života (Suzić, 2006).
Klasifikacija igre s obzirom na društvenu razinu:
- Promatranje - dijete promatra druge kako se igraju, a da se pri tome ne uključuje u igru.
- Samostalna – u takvoj igri dijete je koncentrirano na aktivnost, ali ne primjećuje prisutnost druge djece. Dijete istražuje svijet tako što promatra, sluša, zvecka...
- Usporedna - dijete se igra pokraj druge djece, ali bez potrebe za suradnjom i druženjem.
- Usporedno-svjesna igra – djeca priznaju prisutnost drugog djeteta uspostavljajući kontakt očima
- Jednostavna socijalna igra - dolazi do porasta kontakta među djecom, započinju razgovor i izmjenjuju igračke
- Komplementarna i uzajamna igra - vrsta socijalne aktivne igre u kojoj dijete „uzima i daje“
- Suradnička - podrazumijeva suradnju tijekom zajedničke aktivnosti. Djeca postavljaju ciljeve, prilagođavaju pravila i aktivnosti te se ponašaju kao skupina.
Kroz igru dijete uči kako se ponašati prema drugima i kako se drugi mogu ponašati prema njemu, kakve vrste kontakata može doživjeti, na koji način ti kontakti mogu završiti. Prof. Mahmutović je nakon provedenog istraživanja o utjecaju igre na socijalni razvoj djece izvela zaključke i preporuke koje se tiču socijalnih odnosa među djecom:
- djecu treba poticati na igru, ohrabrivati ih i naučiti da preuzimaju inicijativu. Djetetovi socijalni odnosi u budućnosti ovisit će o njegovim najranijim socijalnim odnosima.
- djeca postupno trebaju naučiti kako prihvatiti uloge koje ne biraju oni sami, nego koje im dodjeljuju druga djeca, ali kako dijete ne bi steklo dojam da se potčinjava drugima, dijete se treba znati i izboriti za ulogu koju želi. Zato je poželjno i neophodno u igru uključiti odgajatelje i roditelje kako bi sudjelovali u dječjim igrama kroz koje djeca uče nove uloge i način na koji trebaju prihvatiti različite pozicije u igri.
- kada su djeca već spremna za igre sa pravilima neophodno ih je postupno pripremati za poštivanje pravila u igri. Učeći poštivati pravila u igri, djeca razvijaju svoje socijalne vještine koje im kasnije omogućuju uspješno funkcioniranje u različitim ulogama i u različitim situacijama.
