Pomozimo im odrasti: dijete i promjena
Djetetov je život neizbježno pun promjena, od uobičajenih, svakodnevnih do velikih životnih promjena. Neke od promjena mogu donijeti uzbuđenje, olakšanje ili možda priliku da ostave iza sebe neželjene situacije i krenu naprijed, dok druge izazivaju tugu, ljutnju, frustraciju ili zbunjujuću mješavinu osjećaja. Moguć promjene u životu djeteta: polazak u vrtić; promjena odgojne skupine ili odgojitelja; ispis najboljeg prijatelja iz vrtića; preseljenje; rođenje brata/sestre; rastava u obitelji; smrtni slučaj u obitelji; teška bolest člana obitelji; pandemija COVID-19; nemogućnost odlaska u vrtić i druženje s vršnjacima; gubitak posla roditelja i sl..
Nošenje s promjenama težak je razvojni zadatak s kojim se mnogi od nas bore i tijekom odrasle dobi. Način na koji djeca doživljavaju i izražavaju emocije dijelom je određen njihovom razvojnom razinom, a dijelom ga potkrepljuju reakcije drugih ljudi (pogotovo reakcije najbližih koje dijete gleda kao uzor), obiteljski i kulturni utjecaji te prošla iskustva.
Reakcije djece na promjene
Promjene mogu kod djece izazvati stres. Neki od tjelesnih znakova stresa su:
- poremećaj spavanja
- bezvoljnost, plačljivost
- teškoće u koncentraciji
- ne želi ići u vrtić/ odvajati se od roditelja
- stalne navike, npr. griženje noktiju
- promjene u prehrani
- bolovi u trbuhu, glavi
- promjene u ponašanju, npr. dijete postaje povučenije, agresivnije ili nepredvidljivije
- veća sklonost tjeskobi
Kako pomoći djeci?
Tehnike svladavanja problema i nošenja sa stresnom situacijom obično ovise o konkretnim situacijama – ono što dobro funkcionira kad je riječ o jednom uzroku stresa možda neće funkcionirati kad se radi o nekom drugom uzroku ili što funkcionira kod jednog djeteta možda neće kod drugog. Strategije za prevladavanje stresa i promjena mogu biti usredotočene na rješavanje problema na određeni način (''Mogu promijeniti ovu situaciju; koje su mi opcije''), mogu promijeniti način na koji razmišljamo o problemu (''Ovo je prilično uzbudljivo; što iz ovoga mogu naučiti i primijeniti kasnije'') ili nas pokušati naučiti da ga podnosimo i prihvatimo (''Ovo je stresno, ali ja dobro podnosim stres; tko mi može pomoći u savladavanju stresa'').
Djeci možemo pomoći na različite načine. Mozak ima veliku sposobnost da se prilagodi i reagira na nove utjecaje, osobito tijekom ranog djetinjstva, i mnoge prirodne dječje aktivnosti mogu pomoći da se potakne taj proces.
- Imenujte djetetove osjećaje, pomozite mu da ih osvijesti i da priča o njima. Probajte vidjeti promjene u njihovom životu na način na koji ih ono vidi.
- Pomozite djetetu da vidi situaciju na pozitivniji način. Imajte i vi pozitivan stav.
- Razgovarajte s djetetom o njegovim brigama te čitajte priče o suočavanju sa stresom. Razgovor je izvor informacija, utjehe i sigurnosti. Razgovarajte s djetetom i dajte mu onoliko informacija koliko dijete te razvojne dobi može preraditi i prihvatiti.
- Potaknite dijete na različite tjelesne i sportske aktivnosti – šetnja, vožnja biciklom ili samo igra na otvorenom.
- Kod promjena u djetetovom životu (promjena odgojne skupine ili odgojitelja, selidba, rođenje brata/sestre) probajte se držati starih navika, tj. rutine koje ste imali i prije te promjene – obroci u određeno vrijeme, priča prije spavanja, odlazak u park... Djeca koja znaju što ih očekuje, mirnija su.
- Tehnike opuštanja – važno je da pronađete ugodnu metodu opuštanja. Vaše vlastito opušteno disanje i držanje pružit će djetetu dobar primjer.
- Predložite djetetu da izrazi osjećaje kroz crtanje, slikanje ili igru lutkama.
- Nikada ne isključujte dijete, ne omalovažavajte djetetov strah/tugu/ljutnju. Ne sakrivajte svoje emocije, već s djetetom razgovarajte kada ste emocije stavili pod kontrolu i vladate situacijom.
- Dozirajte i imajte uvid u sve informacije (mediji, vaši međusobni razgovori i stavovi) koje dolaze do djeteta. Pravovremeno najavite promjenu ako imate informaciju.
Bitno je istaknuti važnost kvalitetne i iskrene suradnje i komunikacije između roditelja i odgojitelja kako bi zajednički mogli shvatiti kroz kakve promjene dijete prolazi, te mu pomoći da ih što lakše prevlada. Izuzetno je bitan stav roditelja i odgojitelja, a onda i izbor metoda i pristupa u situacijama kada promjene koje se događaju imaju utjecaj na dijete.
