Postavljanje granica – Kako učinkovito postaviti jasne granice djetetu?

Postavljanje granica – Kako učinkovito postaviti jasne granice djetetu?

Na temelju reakcija roditelja dijete uči kojim ponašanjima može ostvariti ono što želi. Drugim riječima, postavljanje jasnih granica uvelike pomaže djetetu da razumije što će mu roditelji tolerirati, a što ne. Kod postavljenih granica, ključno je da dijete razumije zašto je neka aktivnost zabranjena i koje štetne posljedice mogu proizaći iz kršenja istih.

Samim time, granice nisu kazna, već putokaz – one djetetu pružaju sigurnost, potiču razvoj samokontrole, uče ga pravednosti, a ujedno doprinose i razvoju empatije i altruizma. U nastavku Vam donosimo nekoliko savjeta kako postaviti granice na primjeren, dosljedan i podržavajuć način za djetetov razvoj.

1. Nastojte postaviti granice kao obećanja, a ne kao prijetnje (npr. „Možeš gledati crtić ako pospremiš igračke.“, ali NE „Nećeš gledati crtić ako ne pospremiš igračke.“).

Tako postavljene granice uvažavaju obostrane potrebe, odnosno omogućuju i djetetu i Vama da dobijete što želite. Osim toga, ponavljanjem tako postavljenih granica djeca stječu rutinu, koja im zauzvrat osigurava ugodnost u obiteljskim, ali i ostalim socijalnim interakcijama.

2. Pokušajte osmisliti vlastita „Obiteljska pravila“. Ona moraju biti jasna, jednostavna i konkretna, ali ne smije ih biti previše.

Ako pravila nisu jasna, dijete će biti zbunjeno i neće znati što od njega očekujemo i koje su posljedice nepoštivanja granica. Primjerice, „Kad se prestanemo igrati, vraćamo igračke na svoje mjesto.“, ili „Prije obroka uvijek peremo ruke.“ . Jedna od preporuka je da zajedno s djetetom kreirate pano obiteljskih pravila i na jednostavan način nacrtate svoja obiteljska pravila. Na taj način dijete će, zabavnijim putem, jednostavnije i brže naučiti pravila, odnosno poštivati postavljene granice.

3. Granice koje postavljate djece ne smiju biti krute – primjerice, „Tako mora biti jer sam JA tako rekao.“.

Ukoliko postavljate granice na ovakav način, očekujte da će dijete to razumjeti na sljedeći način: „Roditelji me ne cijene i ne uvažavaju moje mišljenje.“, što pak može rezultirati brojnim negativnim posljedicama. Neke od takvih jesu: (a) nesretno, tjeskobno, ili povučeno dijete; (b) dijete s niskim samopoštovanjem i samopouzdanjem; (c) dijete koje jedino uči kako će ugoditi roditelju; (d) dijete koje potiskuje vlastite potrebe i emocije. Iz tog razloga, važno je uvijek uključivati dijete u postavljanje granica, ispitati njegovo mišljenje i zajedno kreirati jasne granice kojih ćemo se dosljedno pridržavati. Pružite mu mogućnost izbora – ponudite mu izbor da učini ono što se od njega očekuje prije nego što odredite posljedicu.

4. Nagradite ponašanja koja želite podržati.

Kad god dijete ispoštuje dogovor i postavljenu granicu, važno je da ga pohvalite. Na taj način, pohvalama i pažnjom koju mu poklanjate, djetetu osiguravate da se osjeća važno, ali i povećavate vjerojatnost da će se takvo pozitivno ponašanje ponoviti u budućnosti.

5. Budite dosljedni.

Granice vrijede isključivo ako ih roditelji dosljedno provode! Dakle, svaki put reagirajte na određeno ponašanje, i to na isti način. Reagirate li svaki put drugačije, dijete će nastaviti istraživati koje će reakcije određeno ponašanje izazvati. S druge strane, ako ste uvijek dosljedni, dijete će isprobati druga ponašanja za ostvarivanje svojeg cilja. Postavljanjem dosljednih granica dijete razvija odgovornost i stječe povjerenje u Vas kao roditelja. Za naglasiti je da je dosljednost pridržavanja granica važna u svim situacijama, pa tako i u onima kad se osjećate umorno, ili kada jednostavno nije Vaš dan.  

6. Budite ustrajni u praćenju djetetova ponašanja i zalaganja jer ga na taj način dodatno motivirate. Možete ga pohvaliti, ili čak kazniti, ali nikako ne ignorirati.

Ukoliko ignorirate ponašanje djeteta, dijete neće steći osjećaj pripadnosti obitelji. Osim toga, dijete će tada pokušavati dobiti pažnju na neprimjerene načine, odnosno lošim ponašanjem. Što se tiče izricanja kazne djetetu, nastojte ne biti prestrogi. Važno je da kazna bude prirodna posljedica djetetovog lošeg ponašanja – primjerice, ako se dogodi da nešto razbije, primjerena i učinkovita kazna je da to sam / sama pospremi. Iz toga će dijete dobiti pouku da je voljeno i u trenucima kada prelazi granice, što pozitivno djeluje na njegov osjećaj sigurnosti u obitelji.

7. Ne popuštajte pred pregovaranjem, pritiscima i „cmizdrenjem“. Takva ponašanja smijete ignorirati.

Jednostavnije rečeno, ukoliko popustite pred djetetovim pritiskom, pregovorima ili cmizdrenjem, dijete uči kako nepoželjnim ponašanjem također može dobiti ono što želi.

Za kraj, imajte na umu da ne trebate uvažavati svaku djetetovu želju, ALI da svaki puta trebate uvažavati dijete. To znači pokazati mu razumijevanje za njegove osjećaje, misli i potrebe, pa tako i kada ne možete udovoljiti onome što traži. Samim time dijete uči da je voljeno i prihvaćeno, ali i da postoje granice koje usmjeravaju njegovo ponašanje. U tom kontekstu, postavljanje granica nije znak strogoće, već primjeren izraz ljubavi i brige. Ukoliko su postavljene granice jasne i pravedne te ih se dosljedno pridržavate, djeca će razviti osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i odgovornosti. Iskazujući pritom toplinu, strpljenje i razumijevanje, granice postaju temeljem zdravih odnosa i obiteljskog života.