DJEČJI VRTIĆ CVRČAK VIROVITICA: SVE NJEGOVE GODINE

Uvod

Svjesni su činjenice da je značajno imati svoju povijest i poznavati je.  Prošlost nam govori kakvi smo bili i kakvi trebamo biti. Pomaže nam da budemo bolji i mudriji. Imati povijest znači imati tradiciju. A tradicija je ipak neki znak kvalitete. Stoga smijemo biti ponosno što imamo jedan od najstarijih vrtića u Hrvatskoj!

Ponos i poštivanje tradicije ne znači nužno i odustajanje od promjena. U svojih prvih šezdeset  godina vrtić je doživio brojne promjene. Mijenjala su se djeca, zaposlenici, prostori, vlasnici… mijenjao je ime… od Dječjeg zabavišta do „Cvrčka“.

Rastao je – od jedne skupine do dvadeset i dvije... pa i dalje. Od jedne podrumske prostorije  u nacionaliziranoj Haićevoj kući u parku do četiri namjenske zgrade…

Osim promjene izvanjskih obilježja mijenjao je i svoj način rada. Bio je odraz vremena u kojem je stasao… od tada neizbježne komunističke ideologije do humanističkog pristupa u radu s djecom. Od krutog kurikuluma do modernog pristupa usmjerenog na dijete. Iako je svako doba imalo i svoje odgojne modne trendove , ipak vjerujemo da će neko buduće vrednovanje današnjeg kurikuluma imati pozitivan predznak, jer se napokon u Vrtiću refleksivno promišlja njegova  teorija i praksa, imajući na umu nužnosti njenog ispreplitanja i neprekidnog propitivanja. Svaka djelatnost, pa tako i predškolska , u svom prolazu kroz vrijeme neizbježno kupi pečate tih vremena. Svejedno vjerujemo da suvremena pedagoška , psihološka, sociološka, medicinska i ostala znanja bivaju sve kvalitetnije utkana u rad sve stručnijih odgojitelja i ostalih zaposlenika.

Zaposlenici  ulažu veliki trud u radu s djecom, ali i u svoje stručno usavršavanje i rad na sebi. Svoj posao u Vrtiću ne odrađuju zanatski, već ga doživljavaju kao svoj poziv i životnu misiju.

OD DJEČJEG OBDANIŠTA VIROVITICA DO DJEČJEG VRTIĆA „CVRČAK“ VIROVITICA

Začeci predškolskog odgoja u Virovitici

Prvi dokument koji svjedoči o postojanju zabavišta u Virovitici je «Izvješće Upravnog odbora Županije Virovitičko podravske za vrieme od 1. siječnja do 31. prosinca 1892 . god. Podnešeno Skupštini Županije virovitičke održanoj dana 25. svibnja 1893.»

Iz njega se vidi da je zabavište  bilo privatni zavod i da ga je vodila učiteljica Milka Mihalić. U zabavištu je boravilo 38 djece. Upravni odbor drži da je «…vriedno podupirati ovakve inštitucije, jer su odgajališta djece, na polaz škole jošte neobavezne, ali s drugim riečimi zavodi , gdje se djeca pod dobrim nadzorom primjereno zabavljaju, čistoći, redu, dobrom vladanju i radinosti priučavaju i za školsku obuku shodnim razvijanjem tjelesnih i društvenih sila pripravljaju.»

Nakon toga nema pisanih, niti drugih tragova o postojanju predškolskog odgoja sve do 1941. godine. U Samostanskoj kronici Franjevačkog samostana  u Virovitici, godine 1941, str. 60., redak 10 – 15 piše : « Hrvatske školske sestre , koje su se odcjepile od svoje Matice u Mariboru, otvorile su po svojoj sestri Branki Idžojtić ( Virovitičanki ) prvo Dječje zabavište u Virovitici. U prvi mah upisalo se 85 –ero djece. «

Banska vlast donijela je 22. listopada 1941. g. Rješenje o osnivanju i otvaranju dječjeg zabavišta pod upravom časnih sestara reda školskih sestara  sv. Franje.

Zabavište je s obukom počelo 27. 10. 1941.  s 95 djece.

U Samostanskoj kronici, str. 104. red 9 – 13. može se pročitati: « Časnim školskim sestrama oduzeto je 5. 12. 1944. Zabavište za djecu i dosadašnji stan u Židovskoj podržavljenoj kući u ulici Stjepana Radića. Ne mogavši nigdje naći podesnoga stana sestre su se nastanile u oštećenoj zgradi samostanske apoteke. «

Od dječjeg zabavišta do vrtića (1950. – 1990.)

Prvi i najvažniji službeni dokument koji svjedoči o postojanju Vrtića je Urudžbeni zapisnik Državnog arhiva iz 1950., svezak II. U njemu se pod brojem 10052 od 4. 9. 1950. nalazi Rješenje  Povjerenstva prosvjete Virovitica o otvaranju Dječjeg obdaništa, na temelju zahtjeva koje je 22. 8. podnijelo Ministarstvo stanovanja.

Ne znamo gotovo ništa više o samim počecima rada vrtića. Drugi povijesni dokument koji potječe iz 1952. je Rješenje da se Smilja Sudar, svršena učiteljica škole za odgojiteljice primi u državnu službu.

Iz navedenog dokumenta slijedi da je zabavište već postojalo. To potvrđuje i sjećanje gospođe Smilje da je u vrtiću bilo sedmero djece. Ona dalje piše u svojim sjećanjima : «Taj  se broj djece postepeno povećavao. Zgrada zabavišta bila je u sklopu parka s bazenom, za djecu predškolskog uzrasta, ali se nije koristio. Prostor oko zgrade bio je ograđen. U zgradi smo imali stanare – gospodin Haić sa suprugom i dvije djevojčice. U podrumskim prostorijama bila je mliječna kuhinja za jasličku dob. Namještaj za djecu zabavišta bio je prikladan, didaktički materijal oskudan i dotrajao. Do kraja jeseni grupa djece bila je popunjena.. U idućoj školskoj godini otvorena je još jedna grupa predškolske djece, tre je u pomoć došla učiteljica početnik Katica.. Na službi u Virovitici bila sam jednu i pol godine, a tada je mjesto preuzela odgajateljica Katica Nađ. (…) U sjećanju na tadašnji rad s djecom 1953. ljetovali smo u Malinskoj. …»

Nakon odlaska prve dvije odgojiteljice, u zabavište dolaze raditi dvije nove: Katica Nagy i Silva Zahanek (Ivanušić). Rade sa 70 djece. Katica odlazi 1955., a Silva ostaje sama sa 60 djece.

1955. god. iseljava se stanar Haić i vrtić dobiva više prostora. U studenom 1957. god. Silvi dolazi u pomoć odgojiteljica Vida Jakovljević.

Unatoč velikih problema Vrtić je zaživio intenzivnim životom. Priređivane su javne priredbe u Kazalištu povodom tadašnjih državnih praznika, a u svibnju se organizirao Cvjetni korzo.

Na temelju rješenja Narodnog odbora općine Virovitica, Dječje zabavište je od 1. 1. 1957. godine dobilo naziv DJEČJI VRTIĆ VIROVITICA . Uređuje se vanjsko igralište i unutrašnji prostor Vrtića uz pomoć tadašnjeg DIPa Virovitica (današnji TVIN) i uz veliko angažiranje roditelja. Od 1. 11. 1959. godine nadležnost nad vrtićem    preuzima Stambena zajednica. Tadašnja upraviteljica Marija Šesto u svojim sjećanjima je napisala : «Tada je Vrtić bio u sastavu i pod patronatom Stambene zadruge koja je imala pod nadzorom rad raznih uslužnih servisa za potrebe građana ( za održavanje stanova, zgrada ) . Tako je i dječji vrtić imao  status servisa za čuvanje djece, a ne odgojno obrazovne ustanove. Stručno osoblje je doduše postavljala Općina, ali materijalni troškovi održavanja zgrade, učionica, nabave igračaka, čistoće, pa čak i plače čistačica, padali su na teret Stambene zadruge. Bilo je čak uplitanja u stručni dio posla odgojitelja. Za svaku loptu ili kredu moralo se pitati ili moliti direktora Stambene zadruge, gospodina Bjelajca.

Materijalnu pomoć dobivali smo od Općinskog Crvenog križa, Društva Naša djeca i od poduzeća, a što je često nalikovalo na prosjačenje.

Broj djece kretao se od 30 – 50 ovisno o godišnjem dobu. Borili smo se za status ustanove, za materijalno stanje i za broj djece.

U godinama od 1960 – 1962. u Vrtiću je bilo uposleno 5 djelatnika i to 2 odgojiteljice, 1 upraviteljica , 1 kuharica i 1 čistačica.

Odgojiteljice Silva Ivanušić i Vida Jakovljević, uz svakodnevni pedagoški rad s djecom, organizirale su priredbe za roditelje uz prigodne državne blagdane, a u proljeće i cvjetni korzo.»

U prosincu 1964. god  prestaje rad servisa i Vrtić se ponovo vodi kao samostalna ustanova.

Krajem 60-ih naglo je porastao broj djece. Stotinjak djece raspoređeno je u 4 skupine u kojima su radile odgojiteljice Marica Abalić, Desanka Tutuk, Silva Ivanušić i Angelina Beatović.

Početkom sedamdesetih ukida se školska skupina djece. U Vrtiću rade odgojiteljice Đurđica Đurašinović (Keresteš), Ana Zagorac i Silva Ivanušić, a naredne godine dolazi i Ljubica Njegić.

Kamen temeljac za gradnju novog vrtića postavljen je 5. listopada 1972. između Masarykove i Gajeve ulice, a od 7. 3. 1974. god svečano je otvorena nova zgrada Vrtića.

Krajem sedamdesetih godina zbog velikog priliva stanovništva u grad, 1. 9. 1980. godine otvara se još jedna zgrada vrtića. U rujnu 1980. god. vrtić ima 12 vrtićkih i 3 jaslične skupine u kojima je smješteno 334 djeteta. Radilo je 20 odgojiteljica, 1 direktorica i 16 radnika na tehničkim poslovima.

Te godine počela je s radom i tzv. «mala škola».

Devedesete – godine koje se osobito pamte

Povijesne demokratske promjene i osamostaljivanje Hrvatske početkom devedesetih uvjetovale su i velike promjene u predškolskoj djelatnosti. Iz stručnog i pedagoškog rada izbacuje se socijalistička ideologija i praksa, a demokratizacija društva uvjetovala je i demokratizaciju odgoja.

Ratna zbivanja koja su započela već u ljeto 1991. godine na neko su vrijeme prekinula uobičajene aktivnosti. Krajem kolovoza svi zaposlenici dobivaju ratni raspored. Na sjednici Odgojiteljskog vijeća, 31. 8. 1991. donesena je odluka o «Početku nove pedagoške godine u ratnim uvjetima». Nakon trećeg raketiranja, od 4. 11. 1991. djeca borave u podrumskoj bar – sali Hotela Slavonija. Nakon toga svega 50-tak djece dolazi u Vrtić. U proljeće 1992. situacija se potpuno normalizira.

U teškom financijskim uvjetima puno nam je značila humanitarna pomoć Lanca solidarnosti. 1994. godine pedagoginja Vrtića Ana Tomac pokreće vrtićko glasilo i daje mu ime  «Cvrčak», koje će kasnije postati i ime vrtića. Vrtićko glasilo je tada bilo jedno od prvih u državi.

U ljeto 1994. počinju radovi na sanaciji krovišta u Pejačevićevoj.

Od 4. listopada 1995. prema rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru dobili smo naziv Dječji vrtić Cvrčak Virovitica. U proljeće imamo 16 skupina u kojima radi 32 odgojitelja. Napokon 2 odgojitelja u skupini !

Sredinom 90-ih sve više raste broj neprimljene djece, te je 1999. godine 150 mališana ostalo bez mjesta u Vrtiću. Stoga je 15. 12. 1999. svečano položen kamen temeljac za gradnju novog objekta.

Zakoračili smo u novo stoljeće

Uz mnogo truda, ali i tehničkih nedostataka napokon je 10. 9. 2001. otvorena IV zgrada vrtića. Od 2001. godine 63 stalno uposlena radnika brine se za oko 400 djece u redovnom programu raspoređenih u 17 odgojnih skupina i stotinjak djece Predškole, raspoređeno u 4 odgojne skupine.

Od jeseni 2003. god. Vrtić se odriče Starog vrtića u korist Državnog arhiva. Adaptacijom prostora bivše blagovaonice dobivamo sobu boravka za jednu skupinu, a ostale dvije skupine iz Starog vrtića smještamo u prostore zbornica u Zgradama II i III.

U školskoj godini 2004/05. započinje s radom jedna skupina po programu Katoličkog vjerskog odgoja u predškolskim ustanovama.

Nakon deset godina aktivnosti Sindikata usmjerenih na potpisivanje Kolektivnog ugovora, u studenom 2005. godine predsjednica Sindikata djelatnika u predškolskim ustanovama Božena Strugar i gradonačelnik Ivica Kirin potpisali su Kolektivni ugovor.

Te 2004/05. pedagoške godine započinje s radom glazbena radionica za djecu temeljem programa odobrenog od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Program u potpunosti financira Grad, a roditelji djece ne učestvuju u cijeni programa.

Nakon što je početkom 2000-ih godina broj djece stagnirao ili čak bio u laganom padu, 2004. ponovno raste pritisak za upis djece u vrtić. Stoga se 2004/05. otvara i 18. skupina redovnog desetsatnog programa.

To nije zadugo bilo dovoljno, pa je 2006/07. nađeno rješenje za otvaranjem i 19. redovne skupine.

 Donacijom Centra za vozila Hrvatske u iznosu od 400.000,00 kn omogućeno je opremanje sva tri vanjska igrališta vrtića vrijednim igralima. Igralište je u ljetnim mjesecima 2007. opremila renomirana hrvatska tvrtka Redox.

 2008. godine i dalje raste lista čekanja. Vrtić je sve moguće nenamjenske prostore već iskoristio za boravak djece i više ne postoji drugo rješenje, stoga ravnateljica predlaže izgradnju nove zgrade vrtića.

Izgradnja novog vrtića počela je u ljeto 2009. U sklopu posjete Virovitičko-podravskoj županiji, potpredsjednik u Vladi Republike Hrvatske Božidar Pankretić obišao je radove na izgradnji, budući da je najvećim dijelom izgradnja vrtića financirana sredstvima Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva na čijem je on čelu.

U svibnju 2010. Vrtić dobiva prestižno priznanje i titulu Međunarodne Eko škole. Zelenu zastavu je na svečanosti podigao gradonačelnik Ivica Kirin.

U srpnju 2010. nova zgrada vrtića predana je vrtiću na korištenje.

„Cvrčak“ danas

DJELATNOST I ZAKONSKA UTEMELJENOST:

Dječji vrtić “Cvrčak“  Virovitica je javna ustanova koja obavlja djelatnost predškolskog odgoja. Osnivač i „vlasnik“ vrtića je Gradsko vijeće Grada Virovitica. Njemu je vrtić odgovoran upravljački, materijalno i financijski.

Nadležnost nad zakonskim i stručnim poslovanjem vrši Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta.

PROSTOR:        ZGRADA 2 – Trg dr. A. Starčevića 3, Virovitica, tel: 033/801-546

                           ZGRADA 3 – Pejačevićeva 1,Virovitica,  tel:033/729-419

                            ZGRADA 4 – Pejačevićeva 1, Virovitica, tel: 033/729-154

                            ZGRADA 5 – Pejačevićeva 1, Virovitica, tel:033/801-507

                            Objekt u naselju Sv. Đurađ – Vinogradska ulica 3, Sveti Đurađ, mob:099/494 41 34

DJECA:               500  u redovnom desetsatnom programu                  

                           80  u Predškoli

Ukupno :             24 skupine cjelodnevnog desetsatnog programa 

EKONOMSKA CIJENA VRTIĆA PO JEDNOM DJETETU U CJELODNEVNOM PROGRAMU:

1.935,96  kuna. Od toga roditelj participira sa 580,00 kuna (prvo dijete), 464,00 kuna (drugo dijete), treće dijete (besplatno), a razliku podmiruje Grad Virovitica.

NJEGA I SKRB  ZA TJELESNI RAZVOJ DJECE

Posebnu pažnju posvećujemo zdravom rastu i razvoju djece, vodeći brigu o zadovoljavanju osnovnih fizioloških potreba djece, poštujući psihofizičke karakteristike svakog djeteta.

Cilj: Poticati djecu, odgojitelje i roditelje na usvajanje zdravih stilova života, osobito zdravih prehrambenih navika i navika redovitih tjelesnih aktivnosti.

ODGOJNO-OBRAZOVNI RAD

Cilj: zadovoljavanje osnovnih potreba djece i stvaranje optimalnih uvjeta za razvoj svakog pojedinog djeteta.

Primjena suvremenog predškolskog kurikuluma: Integrirani obrazovni sadržaji ostvaruju se putem raznovrsnih aktivnosti: igra, transakcijsko učenje, istraživanje, čitanje, pjevanje, promatranje, izleti, posjeti, ples, tjelesne aktivnosti, društvene igre, proslave, šetnje, druženja…

Obilježavanje značajnih datuma i javni nastupi: Svečanost povodom Hrvatskog olimpijskog dana, Jesenska svečanost, Dani kruha, Županijski dani meda, Sigurno u prometu, Sveti Nikola, Božićne svečanosti, priredba povodom dodjela titule „Bolnica – prijatelj djece“ Općoj bolnici Virovitica, karnevalske svečanosti, svečanosti povodom Majčinog dana, svečanost povodom proslave 60. rođendana Vrtića, svečanost povodom otvaranja nove zgrade vrtića, priredbe na Dan planeta Zemlje, priredbe u čast Majčinog dana, Projektni dani eko-vrtića, Županijski olimpijski festival dječjih vrtića, sudjelovanje u obilježavanju Tjedna borbe protiv ovisnosti, Volim Hrvatsku, Virovitički dani okoliša, završne svečanosti i još mnoge, mnoge druge.

Od 2010. godine Vrtić ima status Eko škole/vrtića, a 2020. godine stječe zlatni eko status!

“Ne gledajmo na dijete kao da je neki dragulj, već se trudimo da ono to postane.“ (L. de Vasto)

PS.

 „Što najprije učinite kad učite plivati? Pogreške, zar ne? I što se događa? Činite druge pogreške . I kada napravite sve moguće pogreške koje možete učiniti a da se ne utopite – a neke još mnogo puta – što biva? Naučite plivati.

Život je poput učenja plivanja! Ne plašite se pogrešaka, jer nema drugog načina da se nauči živjeti!“