Dragi čitatelji, zasigurno ste se pitali gdje su nestala djeca iz skupine 'Kockice'. Nisu nestala, nego su cijelo vrijeme odrastala, igrala se i zajednički živjela u novom okruženju. Dolazak u vrtić za djecu je dolazak na ''posao'', a njihov zadatak nije ponekad previše jasan odraslima. Zadatak je IGRATI SE, družiti se, razmjenjivati svoja iskustva i doživljaje kroz igru s vršnjacima. Kroz igru, djeca najbolje razvijaju svoje sposobnosti, razvijaju govor, sposobnost dogovaranja, nadograđuju i obogaćuju svoje postojeće znanje. To znaju već i djeca, koja su oblikovala svoje mišljenje: ''Kad se puno igraš, onda puno rasteš.'' I zaista je tako. Zato, nikada ne podcjenjujte dječju izjavu: ''U vrtiću sam se danas SAMO igrao.''
Učenje i napredak djeteta ne mjeri se kroz pjesmice koje je napamet naučilo, poznavanje 3 strana jezika u dobi od 3 godine, niti kroz savršene likovne radove koje je napravilo, samo zato što smo mi to od njega tražili. Najviše od svega vrijedi - razvijen pozitivan stav prema sebi i drugima, a dijete ga najbolje razvija kroz igru i suživot. Zadatak odgojitelja je stvoriti ugodno psihološko okruženje u kojemu se dijete osjeća sigurno i slobodno da izražava svoje misli, želje, osjećaje i potrebe. Tek kada su te potrebe zadovoljene, dijete je spremno za učenje i razvoj.
Djeca su ove godine puno napredovala u području samostalnosti, lakše i uspješnije verbalno komuniciraju s vršnjacima, započinju i održavaju igru. Pokazuju razumijevanje, tješe jedni druge i pomažu u nevolji. Nisu li to prava prijateljstva? Od djece puno toga možemo naučiti.