Proces prilagodbe djece na vrtić

Adaptacija djece na vrtić

Polazak u vrtić ili jaslice podrazumijeva veliku promjenu – ne samo za dijete, već i za njegove roditelje. Dijete se mora prilagoditi na nove odrasle osobe, novu djecu, nove igračke, novu hranu i ritam dana, a roditelji na djetetove reakcije i izazove uslijed odvajanja. Proces djetetovog prilagođavanja na vrtićko okruženje nazivamo adaptacijom i iznimno je važan dio dječjeg razvoja.

ŠTO JE ADAPTACIJA?

Adaptacija podrazumijeva privikavanje djeteta na jasličko ili vrtićko okruženje tijekom koje dijete mijenja i prilagođava ponašanja, emocije, želje, potrebe i stavove  u skladu sa zahtjevima odgojno-obrazovne skupine u vrtiću. Na ishod i uspješnost adaptacije utječe više faktora, od karakteristika djeteta, njegovog okruženja do odnosa s roditeljima i odgojiteljima. Za što bolji ishod adaptacije važno je da roditelji i odgojitelji sami posjeduju određene karakteristike i vještine koje će im omogućiti da prepoznaju djetetove specifičnosti, temperament, navike, interese i potrebe, odnosno da budu „osjetljivi“ na različite interpersonalne karakteristike djeteta.

U tom kontekstu, potrebno je istaknuti i glavne faktore koji utječu na adaptaciju, i to u okviru djeteta i njegove okoline:

1. DIJETE

• Dob (starije dijete lakše se adaptira),
• Stupanj razvoja (dijete s većim teškoćama teže se adaptira)
• Psihološke karakteristike – djetetova ličnost i temperament (emocionalno preosjetljiva, nedovoljno samostalna i egocentrična djeca teže se prilagođavaju, dok se otvorena, znatiželjna i samostalna djeca lakše adaptiraju)
• Individualni interesi i potrebe djeteta (potrebno je pažljivo voditi računa o tome kako bi se pospješila adaptacija)

1. OKOLINA

• različitost obitelji i procesi kojima je dijete u njoj izloženo (stil roditeljstva, tip privrženosti, izgrađene navike u obitelji…)
• prethodna socijalna iskustva (npr. dijete koje je naviknuto na veći broj ljudi lakše će se adaptirati, dok se djeca koja od ranije nemaju uopće ili imaju negativna iskustva u odvajanju od roditelja teže adaptiraju

ŠTO POLAZAK U VRTIĆ ZNAČI ZA DIJETE?

Polaskom u vrtić djetetu se narušava uobičajeni ritam zadovoljavanja potreba, zajednički rituali, prostor u kojem boravi te ljudi koji se njime bave. Budući da je suočeno s brojnim, za njega velikim promjenama, potrebno mu je određeno vrijeme da ih prihvati. Uslijed procesa prilagođavanja promjenama može se javiti niz reakcija na djetetovom emocionalnom, ponašajnom i fiziološkom planu koje nerijetkom zabrinjavaju i plaše roditelje. 

Dakle, za naglasiti je da roditelji u prvih nekoliko dana ili tjedana boravka djeteta u vrtiću mogu očekivati:

• protestiranje
• plakanje ili pasivnost
• odbijanje kontakta s odgojiteljem ili potpuna orijentiranost na njega
• ne odvajanje od prijelaznih objekata
• slab apetiti ili odbijanje hrane
• odbijanje spavanja
• izražavanje ljutnje (vrištanje, zvanje mame i tate, agresija usmjerena na drugu djecu,odgojitelje, stvari...)
• reakcije na fiziološkom planu (glavobolja, povraćanje, bolovi u trbuhu)
• regresije u ponašanju (povratak ranije faze razvoja; npr. povratak puzanja)

Važno je istaknuti da se djeca razlikuju u reakcijama na prilagodbu. Dok su neka sklonija reakcijama na emocionalnom planu, druga su sklonija ispoljavati ponašajne i/ili fiziološke reakcije. S druge strane, kod neke će djece reakcije na polazak u vrtić biti minimalne, dok će kod druge biti burnije i dugotrajnije. Korisno je ne uspoređivati djetetove reakcije na adaptaciju s reakcijama druge djece, već djetetove reakcije uspoređivati s njegovim uobičajenim funkcioniranjem i ponašanjem i pratiti njegovu prilagodbu. Ohrabrujuće je  da spomenute reakcije djeteta ne bi trebale čuditi ni iznenaditi, međutim potpuno je razumljivo da roditeljima stvaraju zabrinutost. Zbog toga, najvažnije za roditelje je osvijestiti da su takve reakcije prolaznog karaktera i sastavni dio procesa adaptacije.

PLAKANJE TIJEKOM ADPATACIJE

Strah i ostale neugodne emocije zbog novonastale situacije u kojoj su se djeca našla tijekom adaptacije najčešće se iskazuju plakanjem. Epizode plača kod djece su sporadične (plaču na mahove), a osobito prisutne uslijed promjene konteksta (prostora, ljudi, aktivnosti, materijala, promjena odgojitelja, odlasci na spavanje). Istraživanja pokazuju da tek manji broj djece tijekom prvog tjedna plače za vrijeme boravka u vrtiću dok desetog dana boravka plakanje postaje značajno frekventnija reakcija i kao takva traje do 30 dana prilagodbe. Stjecanjem potpune sigurnosti u novonastalu situaciju (roditelje, odgajatelje, vrtić), dijete prestaje reagirati plakanjem.

GRIŽENJE U JASLICAMA

Griženje je sastavni dio dječjeg razvoja i jedan od načina na koji djeca otkrivaju svijet i izražavaju svoje emocije. To je normalno ponašanje koje je tipično za jasličku dob te ne predstavlja znak da nešto nije u redu. Mogući uzroci su izražavanje emocija koje dijete proživljava, privlačenje pažnje, istraživanje reakcije druge djece, oponašanje drugih ili npr. potreba za stimulacijom zbog rasta zubića…Ukoliko dijete intenzivno grize potrebno je reći: "Ne, nemoj to raditi, to boli!" i  preusmjeriti  ponašanje.

KOLIKO ADAPTACIJA TRAJE?

Nerijetko se postavlja i pitanje postoji li neki određeni vremenski period koliko će adaptacija trajati. Vrlo jednostavan odgovor na to učestalo pitanje jest da su sva djeca različita pa zbog toga i njihove adaptacije mogu biti dulje ili kraće, popraćene većim, ili pak manjim teškoćama.

U okviru toga, razlikujemo tri tipa adaptacije:

1) LAKI TIP ADAPTACIJE

• Kod ovog tipa adaptacije, stabilizacija dječjeg ponašanja uslijedi već nakon 10 do 15 dana (2-3 tjedna)

2) SREDNJI TIP ADAPTACIJE

• Ovaj tip adaptacije karakterizira malo duže trajanje od lake adaptacije, a promjene u ponašanju se stabiliziraju 30 dana nakon boravka u vrtiću

3) TEŠKI TIP ADAPTACIJE

• Može potrajati i dulje od 6 mjeseci, a razlozi mogu biti različiti (npr. bolest djeteta, izostanci iz vrtića, itd…)

Postoji i tzv. odgođena adaptacija, koju karakterizira prvotno dobro reagiranje djeteta na vrtić, a znakovi poteškoća u prilagodbi pojavljuju se tek nakon određenog vremena (primjerice, nekoliko dana, tjedana, pa čak i mjesec dana). Takav tip adaptacije javlja se jer dijete nakon određenog vremena počinje shvaćati da je odlazak u vrtić postao njegova svakodnevica, odnosno trajna rutina.

KAKO ZNAMO DA JE ADAPTACIJA USPJEŠNO ZAVRŠILA?

Istraživanja pokazuju da se većina djece tek desetog dana uspijeva opustiti u tolikoj mjeri da aktivno sudjeluje u aktivnostima skupine. Osim toga, dijete koje se počelo igrati u vrtiću je na dobrom putu ka stjecanju povjerenja u novonastalu situaciju, a s obzirom na frekvenciju plača, adaptacija djece (stjecanje povjerenja i sigurnosti) traje i do mjesec dana, a kod neke djece i duže. Najvažnije je da se ozbiljnije posljedice stresa kod djece kao posljedica adaptacije u pravilu ne pojavljuju.

Dakle, adaptacija traje sve dok dijete ne prihvati novonastalu situaciju, a to podrazumijeva:

• prije svega odvajanje od roditelja
• ostajanje u prostoru i prihvaćanje odgojitelja
• usvajanje dnevnog ritma i novih pravila ponašanja
• uključivanje u aktivnosti
• prihvaćanje druge djece i jaslica kao mjesta gdje se sa svima dijele igračke, ali i pažnja odraslih

„Znak da je prilagodba završila nije prestanak glasnog plakanja i prosvjedovanja, nego opušten i veseo ulazak djeteta u sobu, radost pri susretu s odgojiteljima i ostalom djecom“

Za sam kraj, zapamtite da svako dijete ima svoj ritam te da jedino uz strpljenje, toplinu i zajedništvo roditelja i odgojitelja vrtić postaje sigurnim mjestom. Mjestom gdje dijete ne samo da se prilagođava, već i uspješno raste, uči i otkriva svijet oko sebe! Stoga, kao roditelji, budite strpljivi, topli i smireni – na taj ćete način svom djetetu biti najveća podrška u ovom važnom životnom koraku.