Simbolička igra uključuje upotrebu predmeta i/ili ljudi kao simbola za nešto što oni inače nisu. Stvara se zamišljena situacija koja zamjenjuje stvarnu i služi zadovoljenju dječjih potreba i želja. Takva igra ima velike potencijalne mogućnosti za razvoj raznovrsnih djetetovih inicijalnih resursa, a također je i poligon za vježbanje samoregulacije i uspješno socijalno kooperiranje. Tijekom igre dijete istražuje i uvježbava nove sposobnosti, reprezentira ideje, misli i emocije, stupa u interakciju s drugom djecom, rješava probleme i postaje kompetentnije, razvija imaginaciju i kreativnost. Na djetetovo ponašanje tijekom igre utjecaj ima cjelokupno okruženje.
U skupini 'Točkice' djeca su sama došla na ideju organizirati „svatove“. Razgovorom smo saznale što uopće znaju o svatovima, koje su njihove spoznaje o tome, trebaju li našu pomoć u realizaciji i u kojoj mjeri. Iznenadilo nas je što su velik dio cijele igre, od same ideje do realizacije, djeca odradila sama. Trebalo je pripremiti svečanu odjeću, napraviti mašnice za djeveruše, napraviti prstenje za mladence, urediti prostor za slavlje, pripremiti tortu i hranu, napraviti buketu, odabrati glazbu primjerenu događaju, podijeliti uloge (mladenci, frizerka, kumovi, organizatori večere, svećenik, dj, fotograf). Sve je teklo vrlo lako, bez sukoba i problema, jer svako dijete koje je sudjelovalo je svoju ulogu shvatilo vrlo ozbiljno i odradilo odgovorno. Aktivnost je ponavljana nekoliko puta, uz nove mladence, onoliko koliko je trajao interes djece.