TJELESNE AKTIVNOSTI

Rana životna dob je povoljno vrijeme za stimuliranje razvoja morfoloških karakteristika, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te povećanje optimalnog dosega biotičkih motoričkih znanja. Treba naglasiti kako je mišićna aktivnost oduvijek, pa i danas, jedina aktivna sila prijeko potrebna za aktivizaciju i normalno funkcioniranje svih organa i organskih sustava.

Motoričke sposobnosti su sposobnosti koje određuju potencijal osobe u izvođenju motoričkih manifestacija tj. jednostavnih i složenih voljnih kretnji koje se izvode djelovanjem selektnog mišićja (Sekulić, Metikoš 2007). Bitno ih je razvijati od najranije dobi (koordinaciju, ravnotežu, fleksibilnost, preciznost, brzinu, snagu) jer razvijene sposobnosti služe uspješnijem rješavanju i izvođenju motoričkih zadataka te na taj način omogućuju uspješno kretanje. Bazične motoričke sposobnosti su snaga, brzina, koordinacija, fleksibilnost, ravnoteža i preciznost. Biotička motorička znanja omogućuju čovjeku uspješno svladavanje prostora (hodanje, trčanje, puzanje), prepreka (penjanje, skakanje), otpora (dizanje, nošenje, vučenje) i manipuliranje objektima (bacanje, hvatanje, gađanje). Biotička motorička znanja najvažnija su i najprikladnija za optimalan razvoj osobina i sposobnosti u djetinjstvu i mladosti. Bitna su osnova za usvajanje, opseg i kvalitetu razine mnogih profesionalnih i kinezioloških motoričkih znanja.

Tjelesne aktivnosti mogu se izvoditi u različitim prostornim i materijalnim uvjetima (dvorani, igralištu, bazenu, na snijegu, u vodi, prirodi). Svaka aktivnost tjelesne i zdravstvene kulture donosi određeno opterećenje za vježbače. Opterećenja u aktivnosti ovise o nizu unutarnjih i vanjskih čimbenika. Cjeline u području tjelesne i zdravstvene kulture za djecu predškolskog  uzrasta čine prirodni oblici kretanja, odnosno kretanja koja pripadaju skupini biotičkih motoričkih znanja. Hodanje i trčanje biotička su motorička znanja koja omogućavaju uspješno savladavanje prostora. Pozitivno utječu na sve organe, a naročito na organe krvožilnog i dišnog sustava, na razvoj mišića i na učvršćivanje aparata za kretanje. Hodanje i trčanje razvijaju motoričke i funkcionalne sposobnosti (izdržljivost, brzinu). U tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi hodanje i trčanje može se primjenjivati u njihovu izvornu obliku (kao posebne vježbe hodanja ili trčanja), zatim u kombinaciji s drugim oblicima kretanja, a posebno u mnogim elementarnim igrama, štafetama i sl. Kotrljanja i kolutanja koriste se za jačanje i istezanje gotovo svih mišićnih skupina za povećanje elastičnosti mišića, ligamenata i zglobova te za razvijanje koordinacije, orijentacije u prostoru i ravnoteže. Penjanje, puzanje i provlačenje kretanja su koja omogućuju čovjeku uspješno savladavanje prostora i prepreka i imaju mnogostruki utjecaj na cjelokupni organizam. Ova se kretanja koriste kao vježbe za jačanje mišića ruku i ramenog pojasa, pokretljivosti zglobova ruku i nogu, a osobito za pokretljivost kralježnice i njezino pravilno formiranje. Skakanje razvija eksplozivnu i repetitivnu snagu mišića nogu i nekih mišića trupa te jača zglobove nogu i mnoge mišiće tijela. Vježbe skakanja pospješuju živčano - mišićnu reakciju, brzinu i koordinaciju. Preskoci su dinamične tjelesne vježbe s izrazitim utjecajem na razvoj eksplozivne snage, naročito mišića nogu i ruku. Oni zahtijevaju, ali i razvijaju kod djece koordinaciju i odvažnost, orijentaciju i kontrolu gibanja u prostoru i vremenu. Vježbe bacanja i hvatanja se u tjelesnoj i zdravstvenoj kulturi koriste kao vježbe za razvijanje motoričkih sposobnosti: eksplozivne i repetitivne snage mišića ruku, ramenog pojasa i leđa, mišića šake i prstiju te za razvoj preciznosti, koordinacije i brzine. Dizanje i nošenje prirodni su oblici kretanja koji se često primjenjuju u svakodnevnom životu, bitno utječu na jačanje tijela u cjelini, naročito na jačanje mišića leđa, ramenog pojasa i ruku. Mogu nam poslužiti predmeti najrazličitijih oblika: loptice, klupice, palice, strunjače. Predmeti se mogu nositi na razne načine: na glavi, ispred tijela, na leđima, pojedinačno, u dvoje ili u skupinama. Vučenje, potiskivanje i nadvlačenje prirodna su lokomotorna kretnja kojima se čovjek suprotstavlja živim i neživim otporima. Vježbe i igre iz područja tih oblika kretanja vježbe su snage, spretnosti i koordinacije. Igra je sastavni dio života djeteta i treba joj dati istaknuto mjesto. Igrom se utječe na aparat za kretanje, respiratorni i kardiovaskularni sustav, živčani sustav i druge organe te na razvoj motoričkih i funkcionalnih sposobnosti. Ona također pomaže u formiranju i razvijanju pažnje, pamćenja, mišljenja i mašte.

U radu s djecom predškolskog uzrasta najviše su zastupljene elementarne i štafetne igre, ali i najjednostavniji elementi i oblici sportskih igara. Antropometrijske karakteristike procjenjuju se u vrtiću primjenom tri mjere: tjelesne visine, tjelesne težine, indeks tjelesne mase.

LITERATURA: Pejčić, A., Trajkovski, B. (2018). Što i kako vježbati s djecom u vrtiću i školi, Rijeka: Učiteljski fakultet Sveučilišta u Rijeci.