Kao što dijete ima potrebu za hranom ili ljubavlju, tako treba zadovoljiti i potrebe za igrom, jer je važna za njegov tjelesni, emocionalni i socijalni razvoj, kao i za razvoj govora. Dijete u igri ima priliku pokazati sve što zna i sve što može, igra je situacija koja dijete ispunjava zadovoljstvom. Igra je magija – pobuđuje ugodne emocije i pridonosi emotivnom rasterećenju.
U dječjem vrtiću učenje djece ne događa se direktnim učenjem i poučavanjem djece, kao što se to odvija u školi. Da bi dijete nešto naučilo nije dovoljno da promatra i sluša. Dijete treba aktivno sudjelovati u onome što uči. MORA isprobati, pomirisati, rastaviti, sastaviti, umetnuti, izvaditi... U djetinjstvu se igra, rad i učenje isprepliću. Konkretno, odgojitelj neće direktno ''učiti'' djecu čitati i pisati tako da im ''pokazuje i objašnjava'' slova, već će djeca predčitačke sposobnosti i vještine razvijati kroz igru, aktivnosti i poticajne materijale koji utječu razvoj tih sposobnosti. Odgojitelj će osigurati bogato materijalno okruženje, omogućiti fleksibilnu organizaciju vremena, prostora i aktivnosti te tako podržati samostalno učenje djeteta.
Kroz igre simboličkog karaktera, dijete na svoj način prerađuje doživljeni svijet odraslih, stvara zamišljene situacije – iskustva iz realnog svijeta. Na taj način razvija maštu, kreativnost, apstraktno mišljenje. Jedan od najvažnijih ciljeva igre je kretanje, a pokret je djetetu izvor zadovoljstva i zabave, ima funkciju spoznavanja i osjećanja života – većinu iskustava dijete upija preko tijela. Bogato okruženje potiče djecu na istraživanje, eksperimentiranje – dijete miriše, dodiruje, gradi, presipava...
Sve akcije odvijaju se popraćene međusobnom komunikacijom djece. Zajednički uče slušati, gledati, misliti, osjećati, a sve to čini osnovu za izgrađivanje psihičkih osobina kao što su pažnja, pamćenje, mišljenje, govor, mašta...
Igra utječe i na socijalno sazrijevanje djeteta – kroz igru stječe prijatelje, uči socijalno prihvatljiva ponašanja, dogovara se, komunicira, rješava konfliktne i problemske situacije i tako postaje socijalno i emocionalno zrelo. Uči biti strpljivo, više je spremno dijeliti, veća je spremnost za suradnju, drži se dogovora, pravila. Uči se toleranciji, prihvaćanju različitosti, gradi pozitivnu sliku o vlastitoj i tuđoj vrijednosti. Igra utječe na razvoj govora i bogaćenje rječnika – kroz igru dijete komunicira s drugom djecom, dogovara se, pregovara, verbalizira radnje, zaključuje, izražava želje i namjere govorom. Kroz sve aktivnosti dijete razvija strpljivost i ustrajnost u radu, kreativnost u rješavanju problemskih situacija, stječe spoznaje, vještine i navike potrebne za život.
Na fotografijama pogledajte kako djeca iz skupine 'Kockice' uče kroz igru i suživot.