Važnost čitanja od najranije dobi?
Čitanje djeci od najranije dobi jednako je važno za njihov razvoj kao i briga o osnovnim djetetovim potrebama ( potreba za hranom, odmorom, kretanjem ). Iako se može činiti da mala djeca ne razumiju što im pričamo, čitanje priča će itekako imati utjecaj na obogaćivanje njihovog rječnika, ali i cjelokupni psiho – fizički razvoj, usvajanje novih znanja, logičko povezivanje, razvijanje pojma riječi, slova, glasa... Djeca kojoj se čita od najranijih dana, nauče kako mogu kontrolirati emocije u odrasloj dobi. Također takva djeca sama čitaju kada odrastu, imaju bolje pamćenje, raspolažu boljim rječnikom te lako mogu povezati ono što su pročitali, vidjeli i čuli. Kada roditelji čitaju priče i bajke svojoj djeci, između njih nastaje posebna povezanost. Dovoljno je samo petnaest minuta čitanja prije spavanja kako bi se djeca bolje povezala s roditeljima. Da bi dijete imalo koristi od čitanja, slikovnice, priče i bajke biramo zavisno od njegove dobi. Kod malene djece usmjerava se više na slikovnice u kojima ima više slika nego teksta. Slikovnica je predmet koji otvara prozor jednog sasvim novog svijeta. U najranijoj dobi riječ slikovnica je sinonim za riječ igračka. Ona predstavlja predmet koji dijete proučava, opipava, razgledava, prelistava, ali ujedno ima smirujući utjecaj na dijete, zaokuplja njegovu pažnju, potiče na razmišljanje, potiče povezivanje pojmova, uči ga slušati i opažati.
U prvoj godini života djeca vole slikovnice koje sadrže brojalice i kratke pjesmice jer uz pomoć ritma i rime potičemo govorno-jezični razvoj kod djece.
Već u drugoj godini života djeca počinju pokazivati sve veći interes za slikovnice/knjige, okreću stranice, pokazuju prstićima i imenuju poznate im slike te ih doživljavaju pravima ( npr. maze mačku na slici). Počinju slušati i ponavljati jednostavne tekstove s ponavljanjima iz slikovnica, priča, pjesmica ili pak igara s prstićima. Nerijetko, djeca znaju odabrati njima dragu slikovnicu koju onda posvuda nose i žele da im odrasli čitaju na glas, opet i opet i opet. Počinju smisleno crtati i šarati oponašajući odrasle ( npr. u igri drži telefon na uhu i radi bilješke na papiru).
U trećoj godini života djeca počinju vremenski duže slušati pjesmice, priče ili igre prstima, uočavati iste i različite zvukove, igrati se riječima koje zvuče slično. Također, djeca drže slikovnicu u uspravnom položaju, okreću stranice jednu po jednu, završavaju poznate dijelove teksta, zatvaraju slikovnicu i imenuju npr. gotovo ili kraj. Listajući poznate im slikovnice pretvarat će se kao da čitaju i odgovarati na jednostavna pitanja.
Djetetu tijekom čitanja treba postavljati pitanja vezana uz priču ili bajku, ali i dati mu da samo okreće stranice kada je to potrebno. Knjigu treba držati tako da je dijete može vidjeti i dodirnuti. Čitanje treba biti izražajno, izmjenjivati glasnoću, ritam i stanke prema potrebi. Djeca trebaju čuti nove riječi u gramatički točnim rečenicama. Ponekada odrasli pojednostavljuju govor i zanemaruju gramatiku, ali na taj način izostavljaju vrlo važna pravila gramatike koja zapravo pomažu djeci da shvate značenje riječi i kako jezik funkcionira.
